Skulpturalna grupa mramora prikazuje Pietu i jedno je od posljednjih djela Michelangela Buonarrotija, koji ju je napravio između 1547.i 1555. godine, ostavljajući je prekinutom. Ploča sa natpisom, Firentinskih radnika, podsjeća na prenos rada iz bazilike San Lorenzo na Duomo. Michelangelo ga je dizajnirao kao spomenik za njegovu sahranu, a djelo je neko vrijeme pripadalo porodici Bandini, u Rimu, sve dok ga nije kupio veliki vojvoda Cosimo III De' Medici 1671.godine. Prvo smješten u San Lorenzo, 1722.godine premješten je u katedralu, na stražnjem dijelu glavnog oltara, a zatim postavljen 1933. godine u kapelu Sant'andrea. Od 1981.godine nalazi se u Muzeju opere. Pobožnost prikazuje mrtvo telo Isusa podržano od strane Nikodima, jednog od ljudi koji su deponovali Gospoda sa krsta i ležali u naručju majke Marije, dok druga žena, Magdalena, pomaže. U lice starijeg lika, kome je hrišćanska tradicija verovala da je vajar, Michelangelo, sada sedamdeset, prikazao svoj autoportret, kao da se identifikuje sa Nikodemusom, u svojoj ljubaznoj brizi o Isusovom telu. Tema smrti, sahrane i hrišćanske nade za vaskrsenje, pridružuje se ovde Katoličkom razmišljanju o Euharisti: mora biti postavljen na oltar, pobožnost je ponovila koncept da je čestica koju vjernici dobijaju tokom mase, zaista Isusovo telo, razapeto, sahranjeno i vaskrslo.